Zemljopisni položaj

Koordinate: 45.761° s.z.š. – 18.165° i.z.d. Donji Miholjac je smješten u samom srcu ravnice, u sjevernom dijelu istočne Slavonije, uz samu sjevernu granicu Hrvatske. Na zapadu graniči s područjem općine Viljevo, južno s područjem općine Magadenovac, a istočno s područjem općine Marijanci. Na sjeveru grad Donji Miholjac zauzima područje do same granice sa Republikom Mađarskom koju kao prirodna zapreka predstavlja rijeka Drava tri kilometra udaljena od Donjeg Miholjca. Na rijeci Dravi sjeverno od Donjeg Miholjca nalazi se most koji povezuje Hrvatsku i Mađarsku na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Donji Miholjac.

Povijest

Pogodan zemljopisni položaj i prirodne osobitosti kao što su blizina rijeke Drave, guste šume i drugo davale su povoljne uvjete za život na području Donjeg Miholjca od paleolita do danas. O tome govore brojni arheološki nalazi, od kojih su najznačajniji Janjevci – Borik s okolicom (ostaci iz neolita), Brdača (srednjovjekovno naselje), Staro groblje (srednjovjekovna gradina), te rudina Maroslavci (ostaci iz neolita).

Naseljavanje područja Donjeg Miholjca pratimo od naseljavanja panonskog plemena Andiezetesa na ovo područje. Nakon njih u ove prostore dolaze Rimljani. Na Ptolomejevoj karti s početka 2.pol. 2.st. nalazi se Mariniana (današnji Donji Miholjac). U prvo vrijeme to naselje bilo je vojna postaja a s vremenom se oko njega razvija naselje.

Srednji vijek

Propašću Zapadnog Rimskog Carstva a posebno velikom seobom naroda krajem 6. i početkom 7. st. mijenja se struktura i raspored stanovništva ovog kraja. Tada se na ovom području prvi put spominju Hrvati. Do 8.st. ovo područje bilo je pod vlašću Avara a krajem 8. st. započinje vladavina Franaka.

Franačka vlast započela je s pokrštavanjem do tada poganskog slavensko- hrvatskog stanovništva. Početkom 10. st u Panonsku nizinu dolaze Mađari, no pokušaj prodora preko rijeke Drave nije im uspio. Poraženi su od hrvatskog kralja Tomislava, i tada su ujedinjene Posavska i Dalmatinska Hrvatska. Utjecaj hrvatskih vladara u Slavoniji bio je vrlo slab, što zbog perifernog položaja, što zbog stalne borbe za dalmatinske gradove protiv Bizanta i Mlečana.

Uskoro Slavonija dolazi pod vlast Mađara (dinastija Arpadovića, mađarski kralj Ladislav). Godine 1102. Hrvatska i Mađarska spojene su u personalnu uniju i mađarski kralj Koloman okrunjen je hrvatskom krunom. Da bi se Slavonija i u vjerskom smislu udaljila od Dalmatinske Hrvatske, Mađari su osnivali župe i biskupije uglavnom na području Mađarske, koje su pokrivale i najveći dio Slavonije. Godine 1009. godine osnovana je biskupija u Pečuhu koja je pokrivala i područje današnjeg Donjeg Miholjca. Godine 1042. ustoličen je biskup Mavro, koji je tu dužnost obavljao sve do 1070. Iz tog razdoblja postoji i prvi zapis o Donjem Miholjcu, vezan uz izgradnju prve crkve na ovom području. To je dokument iznesen na Saboru u Albaregiji 1057. godine i u njemu se spominje darivanje zemljišta za izgradnju crkve u čast sv. Mihaela. Od tada se i mjesto oko crkve počelo nazivati Sv. Mihael.
5. lipnja 2007. proslava 950. godišnjice grada Donji Miholjac.

20. stoljeće

Donji Miholjac 10. travnja 1941. postaje dijelom Nezavisne Države Hrvatske. Dana 14. travnja 1945. grad zauzimaju jedinice 2. vojvođanske divizije iz smjera istoka. Tijekom razdoblja u socijalističkoj Jugoslaviji (1945.-1991.), Donji Miholjac doživljava ubrzani ekonomski, industrijski i urbani razvoj. Grade se postrojenja tvornice obuće Borovo i tvornice Analit. Tijekom 1980-ih izgrađen je velik dio zapadnog dijela grada koji nosi ime Blok.

U Domovinskom ratu je iz Donjeg Miholjca potekla 107. brigada “Vukovi”.

Znamenitosti

U središtu mjesta nalazi se kompleks od dvaju dvoraca obitelji Mailáth.

Stariji, prizemni dvorac, jedna od prvih većih zgrada u Donjem Miholjcu, sagrađena je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau. Zgrada je građena u kasnobaroknom stilu a bila je i prva koja je u mjestu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četrnaest soba, te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje.

Gradnja novog dvorca počinje 1903. godine nakon posjeta cara Franje Josipa Donjem Miholjcu. Upravitelj miholjačkog imanja grof Ladislav Mailáth gradi ga u engleskom Tudor stilu, koji obiluje brojim istacima, tornjevima, mansardnim prozorima, ali isto tako prostranim terasama i balkonima. Zgrada ima 50 prostorija korisne površine cca 3500 kvadratnih metara. Unutrašnjost je bila uređena grofovim lovačkim trofejima s putovanja po Aziji i Africi. Prizemlje je bilo predviđeno za dnevni boravak, tu su se nalazile zimska i ljetna blagavaonica, glazbena soba, plesna dvorana, biblioteka, te sobe dvorske kancelarije. Sve prostorije obložene su hrastovim oblogama. U potkrovlju su bile sobe za poslugu. Dvorac je imao vlastiti izvor električne energije, vodovod te centralno grijanje uz kombinaciju kaljevih peći i otvorenih kamina.

Godine 1930. grof prodaje dvorac i imanja obitelji Schlesinger, koji mu ostaju vlasnici do 1941. kada su napustili tadašnju kraljevinu Jugoslaviju pred fašističkom okupacijom. Danas je dvorac sjedište donjomiholjačke gradske uprave.

U mjestu se i Župna crkva sv. Mihaela.